LJUBAV DA ILI NE ???

Znam da nam o ljubavi vec stotinama godina govore. Medutim, konkretnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko puno vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima porodice, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko šašava emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav.

Možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za pocetak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, vec i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva cekate da odjurite kući i podijelite lijepe događaje s voljenom osobom. Uzbuđeni ste samo tim što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjecate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav. :-)

Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najcešcih je požuda ( hehe). Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim. Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se plaše biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.

Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljeti sebe. Da, da, culi smo to hiljadu puta, medutim, što to zapravo znaci? To znači da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj.

Drugim rijecima, cinite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav. Ustvari, pitanje jesmo li u nekoga zaista zaljubljeni stvarno je osobno pitanje. Ili jesmo, ili nismo... a duboko u sebi, sigurno znamo odgovor, neizreciv. Treba samo vjerovati sebi. :-)